Glavni cilj protokola je osigurati da podaci iz praćenja koje prikupljaju različite institucije, države, regije i istraživački timovi budu dovoljno standardizirani kako bi se omogućila usporedba, zajednička analiza i dugoročna procjena stanja i trendova populacije. Protokol je osmišljen tako da bude primjenjiv u različitim ekološkim i administrativnim uvjetima uz zadržavanje zajedničkog minimalnog skupa metoda, definicija i standarda izvješćivanja. Protokol se može implementirati unutar nacionalnih programa praćenja, prekograničnih sustava praćenja, programa upravljanja zaštićenim područjima, istraživačkih projekata i inicijativa za očuvanje.
Budući da se ekologija, detektabilnost i socijalna organizacija četiriju ciljnih vrsta značajno razlikuju, nisu sve metode jednako prikladne za sve vrste. Stoga, protokol razlikuje osnovne metode, preporučene za sve programe praćenja koji sudjeluju, i metode specifične za vrstu, koje bi se trebale primjenjivati u skladu s biologijom svake vrste.
Osnovno načelo je da praćenje treba biti ponovljivo, prostorno eksplicitno, vremenski dosljedno, etički prihvatljivo i temeljeno na jasno dokumentiranom naporu uzorkovanja.
Standardizacija, Ponovljivost, Višestruki izvori dokaza, Prostorna reprezentativnost, Osiguranje kvalitete
- Iste definicije za zapise o vrstama, kategorije dokaza, jedinice uzorkovanja, razdoblja praćenja i minimalna polja podataka trebale bi se koristiti u svim sudjelujućim timovima. Iako se oprema može razlikovati, metodološka načela i standardi izvješćivanja trebali bi biti dovoljno usporedivi kako bi podržali smislenu usporedbu i zajedničku analizu
- Dizajn praćenja trebao bi omogućiti ponavljanje istih metoda u sljedećim godinama. Sve izmjene u istraživačkom naporu, lokacijama uzorkovanja, opremi ili terenskim postupcima moraju biti dokumentirane, budući da takve varijacije mogu značajno utjecati na prividne trendove populacije
- Nijedna pojedinačna metoda praćenja ne pruža potpunu sliku populacija velikih zvijeri. Kad god je moguće, informacije bi trebalo integrirati iz nekoliko izvora, uključujući fotozamke, genetske uzorke, tragove na terenu, izravna opažanja, zapise o smrtnosti i izvješća obučenih promatrača.
- Uzorkovanje bi trebalo obuhvatiti cijelo područje koje nastanjuje vrsta kad god je to izvedivo, umjesto da bude ograničeno samo na zaštićena područja ili lokacije s visokom vjerojatnošću pojavljivanja. Ako potpuna pokrivenost nije moguća, područje uzorkovanja i postupak odabira moraju biti izričito dokumentirani.
- Sva opažanja i uzorci trebali bi proći definirani postupak validacije, pri čemu se zapisi o nesigurnoj identifikaciji vrste klasificiraju prema SCALP kriterijima i ne smiju se tretirati kao potvrđena pojavljivanja (Category 1) dok ne bude dostupno dovoljno dokaza
Dizajn praćenja
Područja nadzora
Područja praćenja trebalo bi definirati prema ciljevima programa praćenja i poznatoj ili očekivanoj rasprostranjenosti ciljne vrste. Gdje god je to izvedivo, praćenje bi trebalo obuhvatiti šire područje koje vrsta nastanjuje ili potencijalno nastanjuje, umjesto da se usredotočuje samo na zaštićena područja ili lokacije na kojima je već poznato da se vrsta pojavljuje. To je važno za otkrivanje promjena u rasprostranjenosti, uključujući širenje areala, sužavanje ili rekolonizaciju.
Područja praćenja trebala bi uključivati i zaštićene i nezaštićene krajobraze te bi trebala uzeti u obzir relevantne značajke staništa i korištenja zemljišta. Administrativne ili upravljačke granice mogu se koristiti u praktične svrhe, ali ekološka relevantnost područja praćenja trebala bi ostati primarni čimbenik. Za vrste čija se rasprostranjenost proteže preko državnih granica, praćenje bi trebalo biti koordinirano između susjednih zemalja kad god je to moguće.
Jedinice za uzorkovanje
Područja praćenja trebala bi biti podijeljena na jasno definirane i prostorno dosljedne jedinice uzorkovanja. Pravilna mreža može pružiti praktičan zajednički okvir za praćenje vuka, smeđeg medvjeda, euroazijskog risa i zlatnog čaglja, dok se veličina jedinice uzorkovanja može prilagoditi vrsti, cilju praćenja, obilježjima krajobraza i dostupnim resursima.
Jedinice uzorkovanja trebale bi imati fiksne granice i jedinstvene identifikatore te bi trebale ostati dosljedne između razdoblja praćenja kad god je to moguće. Različite jedinice uzorkovanja mogu se koristiti za različite ciljeve ili metode praćenja kada je to znanstveno opravdano, ali njihova definicija i odnos prema cjelokupnom okviru praćenja trebaju biti jasno dokumentirani.
Jedinicu uzorkovanja treba razlikovati od lokacije ili točke uzorkovanja. Jedinica uzorkovanja predstavlja prostorno područje unutar kojeg se podaci praćenja prikupljaju i interpretiraju, dok su lokacije uzorkovanja specifična mjesta gdje se dobivaju opažanja, fotozamke, genetski uzorci, akustični zapisi ili drugi dokazi.
Dizajn uzorkovanja
Uzorkovanje bi trebalo slijediti unaprijed definiran i transparentan dizajn koji pruža odgovarajuću reprezentaciju područja praćenja. Sustavni ili stratificirani pristupi općenito su poželjniji kada je cilj dobiti prostorno reprezentativne informacije. Dizajn uzorkovanja može uzeti u obzir stanište, nadmorsku visinu, korištenje zemljišta, ljudski utjecaj i druge čimbenike koji mogu utjecati na pojavljivanje vrsta ili mogućnost otkrivanja.
Dizajn bi trebao biti prikladan za ekologiju ciljne vrste. Budući da se vuk, smeđi medvjed, euroazijski ris i zlatni čagalj razlikuju po korištenju staništa, obrascima kretanja, gustoći populacije i detektabilnosti, isti opći okvir može zahtijevati provedbu specifičnu za vrstu.
Lokacije se ne bi trebale odabirati isključivo zato što se očekuje da imaju visoku vjerojatnost pojavljivanja vrste kada je cilj procijeniti rasprostranjenost ili populacijske trendove. Ciljano uzorkovanje može biti korisno za potvrđivanje prisutnosti, identifikaciju jedinki ili prikupljanje specifičnih vrsta dokaza, ali bi se trebalo jasno razlikovati od reprezentativnog uzorkovanja.
Prostorna pokrivenost
Praćenje bi trebalo težiti postizanju dovoljne prostorne pokrivenosti kako bi se predstavio raspon staništa i geografskih područja relevantnih za ciljnu vrstu. Uzorkovanje bi trebalo uključivati područja poznate prisutnosti, kao i područja gdje je pojavljivanje neizvjesno ili gdje su moguće promjene areala.
Razina prostorne pokrivenosti trebala bi biti primjerena cilju praćenja i raspoloživim resursima. Gdje potpuna pokrivenost nije izvediva, uzorkovano područje i kriteriji korišteni za odabir jedinica uzorkovanja trebali bi biti dokumentirani. Područja koja se ne mogu uzorkovati zbog pristupačnosti, vlasništva nad zemljištem, terena, sigurnosti, ili drugih ograničenja također bi trebala biti zabilježena.
Prostornu pokrivenost trebalo bi održavati što je dosljednije moguće između razdoblja praćenja. Promjene u uzorkovanom području ili u raspodjeli lokacija za uzorkovanje trebalo bi dokumentirati, jer razlike u prostornoj pokrivenosti mogu utjecati na prividne promjene u rasprostranjenosti vrsta ili pokazateljima populacije.
Vremenski dizajn
Praćenje bi trebalo biti organizirano u jasno definirana razdoblja praćenja koja se mogu ponavljati tijekom vremena. Vrijeme i trajanje praćenja trebali bi uzeti u obzir biologiju ciljne vrste, sezonske varijacije, razdoblja razmnožavanja, obrasce kretanja, okolišne uvjete i karakteristike metode praćenja.
Gdje je to moguće, trebala bi se koristiti usporediva razdoblja praćenja između godina kako bi se podržala procjena trendova. Sezonske razlike u mogućnosti otkrivanja trebale bi se prepoznati i, gdje je to relevantno, praćenje bi trebalo uključivati ponovljene prigode za uzorkovanje ili unaprijed definirana sezonska razdoblja.
Izostanak detekcije tijekom jednog istraživanja ili prilike za praćenje ne bi se trebao automatski tumačiti kao dokaz odsutnosti vrste. Ponovljeno uzorkovanje može poboljšati sposobnost razlikovanja stvarne odsutnosti od nedetekcije.
Napor uzorkovanja
Napor uzorkovanja trebao bi biti dovoljan da pruži razumnu priliku za otkrivanje ciljne vrste i trebao bi biti dokumentiran na dosljedan način. Odgovarajuća mjera napora ovisit će o metodi praćenja i može uključivati, na primjer, dane fotozamki, trajanje istraživanja, broj lokacija za uzorkovanje, napor promatrača, vrijeme akustičnog snimanja ili broj pokušaja genetskog uzorkovanja.
Minimalne ili preporučene razine napora mogu se razlikovati između vuka, smeđeg medvjeda, euroazijskog risa i zlatnog čaglja zbog razlika u ekologiji, gustoći, ponašanju i detektabilnosti. Međutim, načela za mjerenje i izvješćivanje o naporu trebala bi biti standardizirana u svim programima praćenja.
Potrebno je zabilježiti i uspješne i neuspješne slučajeve uzorkovanja. Kvarove opreme, nedostupne lokacije, prekinuta istraživanja i druge čimbenike koji smanjuju efektivni napor potrebno je dokumentirati. Sve značajne promjene u naporu uzorkovanja između razdoblja praćenja potrebno je prijaviti i uzeti u obzir pri tumačenju rezultata praćenja.
Metode praćenja
Metode praćenja treba odabrati prema ciljevima praćenja, ekologiji ciljne vrste, očekivanoj detektabilnosti, dostupnim resursima i lokalnim uvjetima. Kad god je to izvedivo, komplementarne metode treba kombinirati kako bi se poboljšala pouzdanost i potpunost rezultata praćenja.
Uobičajene metode mogu uključivati snimanje fotozamkama, genetsko uzorkovanje, terenske znakove i tragove, izravna opažanja, evidenciju smrtnosti, akustičko praćenje i izvješća obučenih promatrača. Prikladnost i relativna važnost pojedinih metoda mogu se razlikovati kod vuka, smeđeg medvjeda, euroazijskog risa i zlatnog čaglja.
Metode i njihova primjena trebale bi biti jasno dokumentirane kako bi se omogućilo tumačenje i usporedba rezultata između područja praćenja i razdoblja praćenja. Tamo gdje se koriste različite metode između regija ili godina, razlike bi trebalo zabilježiti i uzeti u obzir prilikom usporedbe rezultata.
Klasifikacija i validacija dokaza
Zapisi o praćenju trebali bi se klasificirati prema jasno definiranim i dosljedno primjenjivanim kategorijama dokaza. Klasifikacija bi trebala praviti razliku između potvrđenih zapisa i opažanja za koja identifikacija vrste, lokacija, datum ili druge relevantne informacije ostaju nesigurne.
Gdje je primjenjivo, uspostavljeni klasifikacijski sustavi poput SCALP kriterija trebali bi se koristiti kako bi se podržalo dosljedno tumačenje opažanja velikih zvijeri. Postupci validacije trebali bi se dosljedno primjenjivati u svim institucijama sudionicama i programima praćenja.
Zapise bi trebalo pregledati odgovarajuće obučeno osoblje prije uključivanja u analize ili službene rezultate praćenja. Neprovjerene ili nesigurne zapise trebalo bi jasno identificirati i ne bi ih trebalo tumačiti na isti način kao potvrđene dokaze. Status validacije svakog zapisa trebalo bi zadržati kao dio podataka o praćenju.
Minimalni zahtjevi za podatke i metapodatke
Svi programi praćenja trebali bi prikupljati zajednički minimalni skup informacija za svaki zapis ili događaj uzorkovanja. Ovaj minimalni skup podataka trebao bi biti dovoljan da se utvrdi što je zabilježeno, gdje i kada je zabilježeno, kako je dobiveno, i koliko je dokaz pouzdan.
Ovisno o metodi praćenja, minimalne informacije općenito bi trebale uključivati:
- vrsta i tip dokaza;
- datum i, gdje je relevantno, vrijeme opažanja ili uzorkovanja;
- geografska lokacija ili jedinica uzorkovanja;
- metoda praćenja;
- napor uzorkovanja ili trajanje, gdje je primjenjivo;
- izvor ili promatrač;
- status identifikacije ili validacije;
- relevantne dodatne informacije potrebne za tumačenje zapisa.
Dodatni metapodaci mogu se prikupljati prema metodi, vrsti ili ciljevima praćenja. Podatkovna polja trebaju biti jasno definirana kako bi različiti timovi dosljedno bilježili iste informacije. Promjene u minimalnom skupu podataka trebaju se dokumentirati kako bi se održala usporedivost tijekom vremena.
Kvaliteta podataka i dokumentacija
Podatke o praćenju trebalo bi bilježiti i njima upravljati na način kojim se čuva njihova točnost, sljedivost i upotrebljivost tijekom vremena. Postupci za unos, validaciju, ispravljanje i pohranu podataka trebali bi biti jasno definirani unutar svakog programa praćenja.
Nedostajuće, nesigurne ili nepotpune informacije treba identificirati umjesto da se zamijene pretpostavkama. Ispravci postojećih zapisa trebaju biti sljedivi, a izvorne informacije treba zadržati gdje je to prikladno.
Sva odstupanja od dogovorenog dizajna praćenja ili metodologije treba dokumentirati. To uključuje promjene u lokacijama uzorkovanja, naporu praćenja, opremi, terenskim postupcima ili metodama obrade podataka. Takva dokumentacija važna je za tumačenje razlika između razdoblja praćenja i za razlikovanje bioloških promjena od promjena uzrokovanih praksama praćenja.